Prva pomoć djelo je ljudske solidarnosti i humanosti, ali prije svega, moralna obveza svakog člana našeg društva. Ova je obveza utvrđena i zakonskim propisom kojim je svaki građanin dužan prema svojoj mogućnosti pružiti drugome prvu pomoć, a ako je drugoj osobi u opasnosti život, da o tome obavijesti najbližu zdravstvenu ustanovu ili zdravstvenog djelatnika.
Posebna zakonska obveza postoji za PRUŽANJE PRVE POMOĆI NA RADNOM MJESTU koja je dana Pravilnikom o pružanju prve pomoći radnicima na radu čiji čl. 1. određuje: “Ovim pravilnikom propisuju se postupci s povrijeđenim i oboljelim osobama na radu do njihove predaje na liječenje organizaciji zdravstva, te vrsta i količina sanitetskog materijala koji se mora osigurati za pružanje prve pomoći”.
Prema sadašnjim zakonskim odredbama na svakom gradilištu i u radnim prostorijama u kojima istovremeno radi do 50 radnika najmanje jedan od njih mora biti osposobljen za pružanje prve pomoći te još po jedan na svakih daljnjih 50 zaposlenika. Moguće je da će trebati osposobiti i više djelatnika za pružanje prve pomoći od propisanog minimuma, ovisno o organizaciji rada (broju lokacija, smjenama i slično).
Prva pomoć podrazumijeva pomoć što je unesrećenima na mjestu nezgode pružaju osobe koje se tu zateknu. Najčešće to nisu zdravstveni djelatnici jer se vrijeme i mjesto potrebe pružanja prve pomoći ne može predvidjeti. Život i zdravlje unesrećenih često ovise o znanju i spretnosti onih koji se u tom trenutku zateknu u blizini, a zbog nepravodobnog ili krivog pružanja prve pomoći unesrećena osoba može ostati doživotni invalid (vezan uz invalidska kolica) ili može umrijeti. Mnogi unesrećeni ostali bi živi i zdravi da im je pravodobno i pravilno pružena prva pomoć.
Pročitajte više:
LIJEČNIČKI PREGLED RADNIKA I POVRAT TROŠKOVA POSLODAVCU